Prva osnovna škola Ogulin

Danas obilježavamo 31. godišnjicu pada herojskog grada Vukovara i to ne zato što slavimo poraze. Naprotiv, herojski otpor grada na Vuki i Dunavu tijekom 87 dana duge i za grad razorne opsade omogućio je da se ostatak Hrvatske pripremi za agresiju i da, u konačnici, pobijedi u Domovinskom ratu višestruko jačeg protivnika. 

           

Zbog toga je uloga Vukovara u konačnoj hrvatskoj pobjedi nemjerljiva i presudna. Potpuno razaranje grada, brojna ubojstva i protjerivanje Vukovaraca, koji su uslijedili nakon njegove okupacije, velika su cijena slobode ostatka Hrvatske, a iako je bitka za Vukovar predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja kontrolu nad gradom nije vratila sve do 1998., ona je za agresora tek Pirova pobjeda, jer uporna i grčevita obrana Vukovara pokazala se presudnom za zaustavljanje glavnog napada na Hrvatsku. Osim toga, drama ove bitke pomogla je i u dobivanju međunarodne potpore za proglašenje neovisnosti. Taj datum i događaj zato su s pravom proglašeni hrvatskim državnim blagdanom - Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara (i Škabrnje).

Hrvatskoj je rat zapravo nametnut u kolovozu 1990. oružanim akcijama pobunjenih Srba uz podršku jugoslavenske vojske. Cilj je bio dijelove Hrvatske izdvojiti iz Hrvatske i pripojiti velikoj Srbiji. Agresor je za ostvarenje planova raspolagao s dovoljno ratne tehnike povučene iz Slovenije i dijelova Hrvatske i dovoljno profesionalnih časnika, ali ne i sposobnu vojsku. I, iako su znatni dijelovi Hrvatske okupirani, agresor nije ostvario plan velike Srbije. Uslijedio je rat za vojarne i oružje za obranu i dok se Hrvatska postupno pripremala za obranu, Vukovar je na sebe privukao goleme neprijateljske vojne snage i zadržavajući agresorski val omogućio opstanak Lijepe naše.

Vukovar je neprestano izlagan granatiranju u kojem su oštećene ili razorene gotovo sve vukovarske građevine, pa se život stanovnika odvijao u podrumima. Od uništavanja nije pošteđeno ništa, ni gospodarski ni stambeni objekti, škole, kulturni spomenici, vjerske građevine, bolnica…

Početkom listopada 1991. većina sela u okolici Vukovara bila je okupirana, pa se grad našao u potpunom okruženju više od 50 tisuća dobro naoružanih vojnika i ogromne ratne tehnike. Nasuprot tome, snage branitelja bile su neusporedivo slabije, tek oko 1800 vojnika i bez podrške topništva i ratnog zrakoplovstva. U takvom odnosu snaga, vojne procjene hrvatskoj strani davale su samo nekoliko dana, a izdržale su gotovo tri mjeseca, od 25. kolovoza do 18. studenog 1991.

Zbog neočekivano jakog i uspješnog otpora vukovarskih branitelja znatno nadmoćnijem neprijatelju te zbog razaranja kakvih u Europi nije bilo od Drugog svjetskog rata, Vukovar je postao simbolom otpora srpskoj agresiji u Domovinskom ratu, a njegovi stanovnici, osobito branitelji, primjer požrtvovnosti, hrabrosti i domoljublja. Tim su kvalitetama vukovarski branitelji pridonijeli obrani Hrvatske, a odnos agresora prema Vukovaru i Vukovarcima, tijekom bitke i nakon nje, pomogao je svjetskoj javnosti da shvati tko je žrtva, a tko agresor u ratu protiv Hrvatske. Zbog svega navedenog i Vukovar i njegovi branitelji zaslužili su posebno mjesto u hrvatskoj novijoj povijesti. Hvala im. Neka nam živi Hrvatska, vječno!